fbpx
Select Page

Zablude o kaubojima i Divljem zapadu

by | 15.11.20.

Ponukani reprizom vesterna Dobar, loš, zao odlučili smo provjeriti je li imalo istinito ono što se može vidjeti u vesternima.
(Disclaimer: ManCave.hr nema apsolutno ništa protiv dobrog špageti vesterna.) 

Divlji zapad (The Wild West) teritorijalno se protezao zapadno od rijeke Mississippi: američke države Dakota, Nevada, Oregon, Utah, Idaho, Montana, Arizona, California, New Mexico i Colorado. Trajao je od završetka Građanskog rata, tj. sredine 1860-ih godina, sve do sredine 1890-ih. Dakle, između 25 i 30 godina. Nakon toga, izgradnja željeznice, a kasnije i cesta, imala je za posljedicu to da je gonjenje stoke postalo nepotrebno, a samim time je i veliki broj kauboja ostao bez posla.

Gotovo sve što većina ljudi zna o kaubojima i Divljem zapadu zapravo je mit ustanovljen jeftinim romantičnim romanima, kasnije pojačanih vestern filmovima o usamljenim osvetnicima, pljačkašima ili pak borcima protiv nepravde. Demografski gledano, kauboji su uvelike bili hispanskog ili afroameričkog porijekla (25% svih kauboja bili su crnci) i redom su bili djeca ili mladići (od 14 do 25 godina). Odjeća im je bila gruba i općenito ispod standarda vremena, a život materijalno siromašan, ružan i težak. Jedina istinita činjenica iz vesterna, koja bi se mogla opisati kao “romantična”, bio je nepostojanje autoriteta i ograničenja u njihovim životima.

Idemo razbiti nekoliko uobičajenih zabluda i mitova!

 

 

1. Na ulazu u svaki saloon nalazila su se njihajuća vrata

Njihajuća vrata nikako nisu mogla biti na ulazu u saloon jer tada nije bilo sustavne deratizacije i dezinsekcije u naseljima pa je sve vrvilo kukcima i glodavcima koji prenose bolesti. Zbog toga su ulazna vrata morala biti čvrsto zatvorena. Njihajuća vrata mogla su biti samo unutar krčme − između prostorija.

 

 

2. Dvoboji na ulici ispred saloona bili su česti

Dvoboji u kojem dvojica muškaraca okrenuti licem jedan drugome provjeravaju tko može brže potegnuti pištolj i opaliti pojavili su se u jednom trenutku na Divljem zapadu, ali to je trajalo najviše oko godinu dana. Vrlo brzo su svi shvatili da je glupo davati protivniku priliku da te ubije. Zbog zaštite vlastitog života ipak je tradicionalno pucanje u leđa ili zasjeda imala prvenstvo pred dvobojem licem u lice.

Bilo je bezbroj pijanki po krčmama u kojima je, u manjem broju slučajeva, u konačnici bilo korišteno oružje poput noža ili pištolja (ništa drugačije od onoga što se događa pred “modernim” barovima). Šaketanje je bilo neizbježno, a bilo je i muškaraca koji su koristili klasični aristokratski dvoboj časti, koji je do tada već bio zakonski zabranjen.

 

 

3. Vladalo je apsolutno bezakonje

Nasilje u gradovima na Divljem zapadu među angloamerikancima bilo je zapravo relativno rijetko, a stopa kriminala bila je znatno niža od današnje. Naravno, uz iznimku nasilja nad domorocima i Meksikancima, koje je bilo vrlo često pa čak i genocidno. Na filmu se vrlo rijetko prikazuje prilično uobičajena i uspješna praksa kontrole oružja. Puške i revolveri su se morali ostaviti u uredu šerifa kada se ulazilo u grad, a podizalo ih se ponovno pri izlasku iz grada.

 

4. Svi su jahali konje

Konj je bio bitan za život na Divljem zapadu jer je služio kao prijevozno sredstvo, za vuču tereta i obradu zemlje. Ove izdržljive i vrlo inteligentne životinje bile su neophodne. No, jesu li svi imali konja? Ne. Razlog tome je što su konji bili skupi. 

Historiografski izvori pokazali su da su ljudi jahali sve, od mula, magaraca, ponija, pa sve do volova. Zapravo sve što je imalo četiri noge i sve što je uz više ili manje muke i teoretski dopuštalo čovjeku da bude jahano. Zanimljiv podatak govori nam da su se svojedobno koristile čak i deve. Izvorno je iz Egipta dopremljeno oko 75 do 100 deva sa temeljnom svrhom služenja vojsci. Bile su stacionirane u Teksasu kako bi ih koristili za vuču tereta. Međutim, nekoliko deva je pobjeglo i počelo se razmnožavati u divljini. Legendarni arizonski Red Ghost bio je potomak tih divljih deva.

 

5. Svi kauboji nosili su stetson šešir

Stetson koji možete vidjeti na slici lijevo nije bio prvi izbor među ondašnjim pokrivalima za glavu. Pogađate, opet se radi o filmskom triku! Najpopularniji i najpraktičniji izbor pokrivala za glavu bio je klasični derbi šešir jer je bilo manje vjerojatno da ćete ostati bez njega kod jahanja.

 

6. Nisu se često prali

Ovo zapravo nije mit! Nije tako bilo na samo na Divljem zapadu, već su ljudi tada uglavnom zaudarali jer nisu prakticirali gotovo nikakvu osobnu higijenu. Svakodnevni život je bio težak pa je pranje najčešće bilo vrlo nisko na ljestvici prioriteta. Živjeli su u primitivnom okruženju s ušima i buhama u krevetima, noću su ih opsjedale muhe i komarci, a cijele obitelji jele su iz jedne posude i pile iz običnih limenih šalica. Probavne smetnje i dizenterija bili su vrlo česti, a zubna higijena gotovo uopće nije postojala. Toaletni papir s kojim smo danas upoznati (i kojeg u zadnje vrijeme neobjašnjivo skupljamo) došao je tek nakon 1880. godine. Prije toaletnog papira s mirisom cvijeća korištena je trava, ogoljeni kukuruzni klip, krzno životinje ili se uopće nije koristilo ništa. Šampon se nije počeo koristiti sve do 1920-ih, a žene su haljine prale otprilike jednom mjesečno. Osim toga, haljine su bile dizajnirane tako da lakše provjetravaju strateške dijelove. 

U realnosti nitko nije htio biti kauboj. U stvarnosti bi se odrasli muškarac s Divljeg zapada uvrijedio kad bi ga nazvali kaubojem, jer su oni bili vrlo nisko na društvenoj ljestvici. Kauboj je u osnovi bio najamni radnik. Bila je to niska statusna uloga od koje se većina ljudi pokušala maknuti čim bi stekli nešto novca i iskustva. 

Izvor: Cattle Kingdom: The Hidden History of the Cowboy West, Christopher Knowlton, The Smithsonian

Foto: Pinterest, Andi Carters Blog, The Daily Beast, Canadian-Forum.com

Sviđa ti se članak? Podijeli ga:
Možda te zanima