fbpx
Select Page

Za mnoge „najveći“ − Freddie

by | 23.11.20.

Na današnji dan, 24. studenog 1991. godine, napustila nas je jedna od najpoznatijih i najkontroverznijih glazbenih zvijezda u povijesti.

I’m not gonna be a pop-star, I’m gonna be… a legend! rekao je mladi Freddie Bulsara klavijaturistu benda Smile, Chrisu Smithu, sjedeći za klavirom u jednom londonskom pubu. Chris nije, baš kao ni bilo tko drugi, nimalo slutio da će taj pomalo povučeni i karizmatični glazbenik kroz nekoliko godina postati jedna od najpoznatijih osoba na planeti i protagonist prema mnogima najboljeg nastupa uživo u povijesti, onog na Live Aidu u srpnju 1985. godine. Mercuryjev život bio je pun uspona i padova te obilježen mnogim porocima koji su i u današnjem svijetu izrazita tabu tema. Njegovo nasljeđe, međutim, još uvijek živi, kao i bend Queen s kojim je ostvario najveće uspjehe svoje glazbene karijere. Freddie je bio svestran glazbenik i nije bilo toga u čemu se nije htio okušati, a s pjevanjem i snimanjem prestao je tek onoga trenutka kada više nije mogao ustati iz kreveta.

Otkrivanje samog sebe

Farrokh Bulsara rođen je davne 1946. godine u Zanzibaru, današnjoj Tanzaniji. Kao mladić je sa svojom obitelji bio između Zanzibara i Indije, u kojoj je pohađao englesku školu. Nakon nje vratio se natrag u Zanzibar, a 1964. je morao pobjeći u Englesku zbog početka Zanzibarske revolucije. Bulsare su se kao nekadašnji zaposlenici Britanske uprave uspjeli snaći u Londonu, a mladi Freddie je poput većine mladih za život zarađivao na svakakvim poslovima poput prodaje odjeće u second-hand dućanima i razvrstavanja prtljage na aerodromu Heathrow. Pohađao je fakultet za dizajn, a njegovo najpoznatije „djelo“ definitivno je logo Queena koji je izradio sam. Već u ranoj fazi studija pojavila se dvojba oko toga želi li zaista biti dizajner ili se baviti glazbom, a dvojbe su ga pratile gotovo na svakom koraku rane faze njegove karijere.

Ujedinjeno Kraljevstvo nije bilo bajno mjesto za homoseksualce u vrijeme kad je Freddie doselio u njega. Pripadnici gej zajednice bili su potpuno kriminalizirani, što se posebice vidjelo u slučaju slavnog matematičara Alana Turinga koji je zbog priznanja gej veze tijekom prijave pljačke vlastite kuće dobio uvjetnu kaznu uz obvezu uzimanja hormona za smanjenje libida. Stvari su se polako počele mijenjati tek krajem šezdesetih, ali te „slobode“ i dalje su bile ograničene na ponašanje u kući ili stanu; daleko od očiju. Bilo kakav oblik neprihvatljivog seksualnog ponašanja u javnosti svejedno je ostao kazneno djelo, što je poprilično utjecalo na Freddiejeva razmišljanja o sebi samome. Kroz cijelo to vrijeme upustio se u nekoliko ljubavnih veza sa ženama, a s Mary Austin se čak i zaručio. Kako je gej kultura sedamdesetih počela sve više prodirati u društvo, tako je i Freddie počeo polako biti siguran u to što on zaista jest. Svojoj Mary priznao je da je biseksualan, a ona je unatoč tome ostala njegova najbolja i najbliža prijateljica do kraja života, toliko bliska da jedina do danas zna gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci.

Freddie nikada nije htio javno govoriti o svojoj seksualnosti, što s obzirom na okolnosti nije nimalo iznenađujuće. Nagla promjena u muškoj modi i dolazak „feminiziranije“ odjeće te duge kose, koja je vidljiva na svim članovima Queena sedamdesetih, pomogli su Mercuryju da dodatno zamaskira svoje sklonosti kako u javnosti ne bi puno odskakao od svojih kolega i vršnjaka. S obzirom da se nije smio isticati u osobnom pogledu, tu priliku je na glazbenom polju zgrabio objema rukama: već od samog početka benda Freddie Mercury se izdvajao kao karizmatični frontmen koji je s publikom doslovno mogao raditi što je htio koristeći samo svoje pokrete i nevjerojatan vokal. Queenovci su odlazili na turneje, popularnost se samo povećavala i u drugoj polovici sedamdesetih je zahvaljujući jednoj od najboljih pjesama ikada, Bohemian Rhapsody, dosegla apsolutne vrhunce. Ne može se ništa novoga reći o toj trodijelnoj pjesmetini koju nitko normalan nije htio pustiti na radiju jer je bila toliko neobična i toliko duga da su svi glazbeni znalci, pa čak i Elton John, uvjeravali bend da ju ne objavi. Do danas se spekulira o tome o čemu je Mercury u njoj pisao, ali nekakav zaključak je kako je to njegov „vapaj iz ormara“ u kojem govori što on misli da jest i o borbi sa svojim unutarnjim (ali i vanjskim?) demonima koji su ga u toj spoznaji sprječavali.

Queen izvodi pjesmu Liar na BBC-u 1973. godine u, iz današnje perspektive, zaista osebujnoj odjeći.

Seks, droga i rock ‘n’ roll – New York i Berlin početkom 80-ih

Bend je krajem sedamdesetih zbog svoje nekonvencionalnosti i totalne opreke s američkom mainstream glazbom začuđujuće postao jako popularan u SAD-u. To je značilo sve veći broj turneja po zemlji, a Freddie se od 1980. do 1982. preselio u New York, uz povremeni odlazak u München na snimanje katastrofe zvane Hot Space. Tenzije unutar benda tada su bile na vrhuncu, a tome je kumovalo sve češće Freddiejevo odlaženje u noćne klubove pod vodstvom „osobnog asistenta“ Paula Prentera. Naravno, ne može se reći da je to jedino zasluga njih dvojice jer se i ostatak benda ubrzo odlučio okušati u čarima opijanja i šmrkanja kokaina u kasnim noćnim satima. Prenter je bio osoba koja je Freddieja polako vodila u propast i toliko ga je kontrolirao da se počeo umjesto njega javljati na telefon i redom svim radio postajama u vrijeme američke turneje 1981. godine govoriti da odje*u bez da je Mercury o tome išta znao. Nije ni potrebno reći koliko su radio stanice bile zgrožene takvim ponašanjem koje ipak nije naišlo na ikakve sankcije. Prenter je tek 1986. godine dobio otkaz, a za sve se zahvalio tako što je The Sunu prodao priču o Freddiejevim zabavama, ljubavnicima i AIDS-u koji je ubio nekoliko Freddiejevih ljubavnika.

U to vrijeme ime Freddie Mercury automatski je značilo raskalašene zabave i življenje života (pre)punim plućima. Postoji nebrojeno puno anegdota, a jedna od najpoznatijih odnosi se na čovjeka patuljastog rasta koji je bio postavljen ispod ovala s mesom. Kako je bio pokriven, nitko ga nije mogao primijetiti pa bi se, kad god bi netko zabio vilicu u komad mesa, počeo komešati i govoriti da je on čovjek koji leži pod mesom. To je samo jedna od priča koja se urezala u sjećanjima svih „hodočasnika“ na Mercuryjeve zabave nakon kojih bi vam sigurno trebalo nekoliko dana oporavka. Ali ne i njihovom organizatoru. Kako je to obično bivalo na prijelazu sedamdesetih u osamdesete, Freddie je za vrijeme svog stanovanja u Americi, najvjerojatnije u ljeto 1982. godine, pokupio virus HIV-a. Kako to znamo? U prvih nekoliko tjedana nakon zaraze, virus i imunološki sustav tijela vode žestoku borbu, a virus stvara više svojih čestica nego bilo kad tijekom trajanja bolesti. Reakcija imuniteta dovodi do pojave mnogih gripoznih simptoma poput vrućice, upale grla, bolova u mišićima te čak i pojave izraslina u ustima. Sve te simptome Freddie je imao tijekom nastupa na Saturday Night Liveu 25. rujna 1982. godine, zbog čega se pretpostavlja da se zarazio dva do šest tjedana prije nastupa.

Wembley, 11. srpnja 1986. Pogled u daljinu i hipnotiziranje publike, nešto u čemu je Freddie bio fantastičan.

Život s AIDS-om i povratak radnim navikama

Mercury je zapravo dobar dio svoje bolesti proveo ne želeći se testirati na HIV, iako je u podsvijesti bio poprilično siguran da ga je na neki način pokupio. Sredinom osamdesetih odlučio se tako za prestanak raskalašenog života i polagano smirivanje, a ta tranzicija je ovjekovječena njegovom najpoznatijom zabavom, onom 39. rođendana 1985. godine. Prestanak sa svim porocima nije uopće značio da će se Mercury opustiti i izgubiti onu žar koja ga je do tada krasila; dapače, po skromnom mišljenju autora članka najbolje godine tek su uslijedile. U tom razdoblju izdao je i svoj jedini solo album, Mr. Bad Guy, koji nije polučio apsolutno nikakav uspjeh i Freddie se vratio Queenovcima. Magic Tour turneja sadržavala je neke od njihovih najboljih koncerata, poput dva dana na prepunom Wembleyju i Hungarian Rhapsody u Budimpešti, jedan od prvih koncerata zapadnjačkih bendova iza Željezne zavjese. Ta turneja kao da je bila Mercuryjevo „zbogom“ nastupima pred publikom i po njegovim izjavama polako se dalo naslutiti da megalomanskih koncerata više nažalost neće biti.

Paralelno s radom na albumu The Miracle, Freddie je samostalno uskočio u, ne biste vjerovali, operne vode. Inače je bio fan opere, a kada je prvi put čuo glas dive Montserrat Caballé, bio je toliko očaran da je počeo skakati i od veselja preko pola koncertne dvorane signalizirati radijskom voditelju Paulu Gambacciniju (toliko o ponašanju tijekom opere, he he). Sve što je nakon te izvedbe htio jest snimiti duet s njom; čak joj je napisao cijelu pjesmu, Barcelona, koja je kasnije postala i službena himna Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine. Njihov duet bio je izrazito uspješan i polučio je cijeli studijski album dosta zanimljivog zvuka kombinacije rock zvijezde i operne dive.

Posljednje tri godine Mercuryjeva života bile su sigurno najproduktivnije godine cijele njegove karijere, što bi mnogima moglo biti čudno jer je čovjek bio na rubu smrti. Freddie se vodio onom starom „ako te boli, trkni rakiju da se opustiš“, ali je isto tako imao nevjerojatnu sposobnost da iz sebe izvuče svaki atom snage i u tome uživa. Albumi Innuendo i Made in Heaven (dovršen posthumno, 1995. godine) sadrže možda najnevjerojatnije vokalne izvedbe Freddieja Mercuryja koji je zvučao izvanzemaljski, kao što je jednom prilikom rekao bubnjar Roger Taylor. Cijelo to vrijeme u javnosti su izlazili tračevi o Freddiejevom stanju i mogućem bolovanju od AIDS-a, što nitko naravno nije potvrdio. Kako je vrijeme odmicalo, ipak je bilo sve očitije da su glasine istinite i da Mercury umire.

Vidno bolesni Freddie (lijevo) u razgovorima oko njegovog posljednjeg spota za pjesmu These are the Days of Our Lives (1991.).

Kraj

Bilo je nemoguće boraviti u Londonu i cijeli bend se odlučio na promjenu okruženja za vrijeme snimanja Innuenda; nova lokacija bio je švicarski gradić Montreux. Album je bio fantastičan i javnost ga je doživjela kao pravo osvježenje, a istoimenoj titularnoj pjesmi albuma tepalo se da je novi Bohemian Rhapsody. Kad je shvatio da je grupa i dalje masovno popularna, Mercury je zamolio dečke da mu samo pišu pjesme kako bi što prije mogao snimiti vokale za njih; znao je da mu nije dugo ostalo. Sve pjesme snimljene u tom periodu završile su na albumu Made in Heaven, a najpoznatija je bila Freddiejeva posljednja pjesma, Mother Love, koju zbog svog stanja nažalost nikada nije dovršio. Kad mu je preostalo zadnjih par redaka, rekao je gitaristu Brianu Mayu da je umoran i da će ju dovršiti sutradan. To se nije dogodilo i Freddie je ubrzo zalegao znajući da se kraj bliži. Bilo je vrijeme da javnost sazna za njegovo stanje i Freddie je samo dan prije svoje smrti u novine poslao izjavu u kojoj je rekao kako je HIV pozitivan i ima AIDS, a od javnosti je to skrivao kako bi zaštitio sebe i svoje bližnje. Uz to, pozvao je sve ljude da se ujedine u borbi protiv te opasne bolesti. Queen je u toj borbi svoju zadaću ispunio: Brian May, Roger Taylor i menadžer Jim Beach osnovali su 1992. godine Mercury Phoenix Trust koji je dosada skupio preko 17 milijuna dolara i financirao preko 1000 projekata u svrhu borbe protiv HIV-a.

Freddie Mercury zaista je bio veći od života i nemoguće je u ovoliko malo prostora napisati što je sve predstavljao za glazbeni svijet, ali i percepciju showbusiness zvijezda općenito. Sve što je dobio u životu stvorio je teškim radom i borbom s još tri bijesna bika unutar jednog od najboljih bendova u povijesti. Kao što su i sami rekli dosta puta, Queen upravo zbog tolikog balansa različitosti i kvalitete nikad nije bio u modi, ali uvijek je bio dovoljno popularan da sve hejtere dovede do ludila. Kombinacija glasa i stasa koju je Mercury imao s punim pravom ga svrstava na top ljestvice najboljih pjevača svih vremena, a autor članka smatra da bi svakako trebao biti na samome vrhu. Energija koju je generirao na svojim nastupima bila je naprosto nevjerojatna i uvijek je bio spreman učiniti sve da bi se publika dobro provela. Naravno da nije jedini koji je u tome uspijevao, ali teško da je itko to radio bolje od njega. I za kraj, fraza s njegovog spomenika u Montreuxu koja najbolje opisuje Freddiejev životni put:

Lover of Life – Singer of Songs

Piše: Petar Plastić

Foto: YouTube

Sviđa ti se članak? Podijeli ga:
Možda te zanima