fbpx
Select Page

Ugostiteljski debakl u strogom centru Zagreba ili kako tone podmornica u Frankopanskoj

by | 21.02.20.

Ilica na potezu od Britanca do Frankopanske u večernjim satima podsjeća na Chernobyl, a osoblje rijetkih lokala na Izgubljene u prijevodu.

Prije koji dan smo oko 19:30 navečer odlučili opustiti se i popiti pivo na Britanskom trgu. Bili smo gladni pa smo se ponadali da će se u Zalogajnici i Caffe baru Bonk (bivša Kava-tava) moći nešto i pojesti. Tri konobara su imala viška vremena za šankom jer je lokal bio skoro prazan. Prvo nam je rečeno da kuhinja više ne radi. Naravno, jer u ovaj kasni sat nije niti za očekivati da bi netko možda htio nešto ubaciti u usta… Pregovori oko običnog piva trajali su nekoliko minuta jer mlada konobarica nije uopće znala koja piva imaju, a koja ne, pa joj je kolega u maniri kazališnog šaptača preko šanka dobacivao za svako pojedinačno pivo koje bismo odabrali: „Nemamo!“. Popili smo jedno od rijetkih piva koja su navedena na cjeniku, a da ih zapravo imaju u fizičkom obliku te smo još gladniji požurili potražiti nešto za pojesti u Ilici u smjeru Trga.

Prvo mjesto koje nam je palo na pamet bio je Wok ‘n’ Walk  – brza azijska kuhinja. Obzirom da je već bilo 21:10, a radno vrijeme im je do 21:00 zaposlenica koja je unutra jela nam je preko staklenih vrata prstom dala znak da ne rade. Sada nam je već bilo sasvim jasno da svi ugostitelji i trgovci u tom dijelu Zagreba u 21h već odavno spavaju, gledaju TV u svojim kućnim ogrtačima ili sl. Zdrava poslovnost praćena uslugom koja se ne zatvara u ranim večernjim satima, koja je uobičajena u svim većim europskim gradovima, ovdje je očito još nepoznanica. Čast iznimkama. Čak su i naše sveprisutne pekarnice u Ilici već u ovo gluho doba noći bile sasvim ispražnjene i zaključane (Dubravica i Pan-pek), a u Mlinaru na uglu Ilice i Frankopanske prodavao se posljednji sasušeni hladni burek. Istini za volju, bio je otvoren obližnji EverGreen Sushi, čak i popunjen mladim parovima, ali mi nismo ljubitelji sushija i htjeli smo pojesti nešto konkretnije (čitaj: mesnatije).

Posljednju kartu bacili smo na obližnji popularni Submarine Burger u Frankopanskoj. Taj burger bar je zadnjih godinu dana toliko hvaljen i slavljen da čovjek očekuje da ne može biti greške… Oni rade čak do 23h! Iskrene čestitke!

Već s praga nas je udario oblak užeglog ulja koje se uvlači u odjeću, a nos se na njega teško navikava – klasičan smrad pečenjarnice. Svejedno, bili smo odlučni u nastojanju da se najedemo. Htjeli smo naručiti krumpiriće, ali nas je konobarica obavijestila da im friteza ne radi te da radi toga uopće ne nude nikakve krumpiriće. Nije potrebno posebno naglašavati da lokal ne bi trebao ovisiti o jednoj fritezi, pogotovo kad mu pola menija obuhvaća jela iz dubokog ulja. Na to smo je upitali što bi nam ponudila u zamjenu i ima li kakvu preporuku. Odgovor je bio: „Imate tu dobru salatu“.

Ipak, ovo sve skupa nije bio diskvalifikatorni element. On je tek uslijedio. Dok smo čekali hamburger, konobarica je, ničim izazvana, u dva navrata svraćala do psa kojeg je gost bara imao sa sobom te ga je gladila, češkala, tapšala i sve slično što rade ljubitelji pasa. Baš simpatično. No ipak… Postoji kvaka. Nakon maženja psa, posebice po gubici, nije oprala ruke već je išla izravno na čaše koje su stajale na šanku. Sve ih je presložila, hvatajući ih za vrh (tamo gdje se stavljaju usta), a nakon toga je odlučila presložiti sav beštek koji stoji u košarici s lijeve strane lokala. Izgubili smo tek. I sami smo vlasnici životinja i volimo ih. Ipak, higijena je na prvom mjestu, a izjave kako su životinje „čišće od ljudi“ su deplasirane i ne opravdavaju ovakav sramotan nemar i neurednost. Dragi Submarine Burgeru, ovo je nedopustivo! Big NO-NO!

Dakle, na potezu od Frankopanske do Britanca u večernjim satima radnog dana nema se gdje pojesti nešto što valja, a da nije sushi. Osim toga, grad djeluje dosta sablasno dok u 20h navečer vise lokoti s vrata od trgovina. Izgleda žalosno. Oni rijetki lokali koji rade, zapravo su nesretni što rade. Ne da im se. Nude mali burger za 70 kuna, ne radi im friteza, nemaju pivo s menija… Zapravo bi svi htjeli reći: „Idite doma, ne da nam se…“ U redu, nema problema. Idemo doma. Sva sreća da imamo Internet pa sad svima možemo reći kako se vama ne da. Nama se, s druge strane, ne da vraćati u vaš lokal.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga:
Možda te zanima
– 7 najjačih piva ikad –

– 7 najjačih piva ikad –

Svaki od ovih sedam piva na listi je dovoljno jako da nakon samo jedne boce kažete svojoj djevojci istinu kada vas pita izgleda li debelo u novim hlačama.