fbpx
Select Page

Šri Lanka – Dragulj Južne Azije

by | 22.01.20.

Boravak u džungli bio je pun pogodak, prvenstveno jer sam ovdje shvatio zašto ljudi pišu toliko lijepe stvari o lokalnom stanovništvu.
Odrastajući u 90-ima, moje prvo “upoznavanje“ sa Šri Lankom bilo je putem televizije. Nažalost, za to nisu bili zaslužni putopisni dokumentarci već tragične vijesti o krvavom građanskom ratu, koji je u ovoj državi Južne Azije trajao gotovo 26 godina. Nakon što je 2009. godine ratu napokon došao kraj, Šri Lanka se otvorila svijetu i postala jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija u Aziji. Tako nije zaobišla niti moju “bucket“ listu, a prosinac je bio idealan trenutak za bijeg u tropske krajeve i otkrivanje cejlonskih čari.

Kako Colombo, neslužbena prijestolnica Šri Lanke, nije na pretjerano atraktivnom glasu što se tiče lokaliteta vrijednih istraživanja, po slijetanju sam se uputio ravno u džunglu, srce Šri Lanke. Htio sam biti smješten što je moguće bliže najprepoznatljivijoj lokaciji ove otočne države – kompleksu i utvrdi Sigiriya, poznatom i kao Lavlja stijena.

PRIJESTOLNICA USRED DŽUNGLE

Povratkom u prošlost saznajem da je Kashyapa I., najstariji sin tadašnjeg kralja Dhatusene, smatrao kako nije pravedno da on nije prvi u liniji naslijeđivanja trona jer mu majka nije bila tadašnja kraljica, već kraljeva konkubina. Kad mu već tron nije službeno pripadao, odlučio ga je uzeti pod svaku cijenu te je 473. godine pogubio svoga oca, a sebe proglasio novim kraljem. Iako mu je kruna dala ono o čemu je sanjao, Kashyapa I. nije bio omiljen u javnosti te je odlučio sagraditi Sigiriyju, vlastitu prijestolnicu usred džungle. Svoju palaču postavio je, a gdje drugdje, nego na vrh Lavlje stijene.

Popularnošću Instagrama mnoge turističke lokacije postaju previše “hype-ane“ i ponekad mogu ostaviti svojevrsni osjećaj razočaranosti jer ljudi imaju drugačiju sliku od one koju u stvari dožive. Nije me bilo niti najmanje strah da će se to dogoditi na ovom mjestu jer sam si jednostavno rekao da je nemoguće da nešto izgleda toliko čudesno, a da zapravo nije. I, na svoju sreću, bio sam u potpunosti u pravu. Ulaznica košta 30 USD i doslovno vrijedi svake lipe i kapi znoja jer Sigiriyju možete istraživati satima, a do samog vrha vas vodi nekih 1200 stepenica (ako je vjerovati onima koji su brojali). Ovdje ćete vidjeti impozantne primjerke arhitekture, savršeno očuvane freske na zidovima spilja ili guštere od pola metra koji vas drže budnima tijekom istraživanja.

 

ČAJ KAO ZAŠTITNI ZNAK
Boravak u džungli bio je pun pogodak, prvenstveno jer sam ovdje shvatio zašto ljudi pišu toliko lijepe stvari o lokalnom stanovništvu. Vlasnica homestaya u kojem sam boravio postavila je ljestvicu srdačnosti na visoko mjesto, no iskustvo koje sam doživio nešto kasnije u Elli možda je i najupečatljiviji trenutak cijelog putovanja.

Središte Šri Lanke na glasu je kao najljepši predio države, a krase ga mnogobrojne plantaže čaja i planine, koje u kombinaciji izgledaju doista impresivno. Dolazak u ovu regiju poznat je po možda i najljepšoj svjetskoj dionici vlakom od Kandyja do Elle, a vožnja u prepoznatljivoj svijetloplavoj lokomotivi traje šest sati tijekom kojih vam takvi prizori jednostavno ne mogu dosaditi (posebno krajolici oko Nuwara Eliye). Ova je ruta nekad bila korištena isključivo za prijevoz čaja i kave, no zbog potreba lokalnog stanovništva postala glavni način prijevoza ljudi u ovom dijelu države.

Cejlonski čaj jedna je od najcijenjenijih i najkvalitetnijih vrsti čaja na svijetu te ujedno i najpoznatiji izvozni proizvod Šri Lanke. Razvoj industrije čaja potaknuli su Britanci za vrijeme kolonijalne vladavine sredinom 19. stoljeća dok je otok nosio ime Cejlon. Iako se uz to ime danas vežu negativne konotacije potaknute kolonijalističkim razdobljem, ono se s ponosom koristi kad je u pitanju čaj ili pak poznati cejlonski cimet.

INSTA MOST

Za mene najljepši dio Šri Lanke ostat će u sjećanju zbog penjanja na predivni Little Adam’s Peak (do kojeg put vodi, pogađate, kroz polja čaja) te buđenja s pogledom na Nine Arch Bridge – skoro sto godina stari most koji je izgrađen bez čelika, koristeći samo kamenje, ciglu i cement. Naime, kako je gradnja ovog arhitektonskog čuda započela na samom početku Prvog svjetskog rata, Britanija je odlučila sav čelik namijenjen gradnji preusmjeriti za ratne potrebe na europskom bojištu. Šarm ovog mosta prije nekoliko je godina otkrio i Instagram te je otad on nezaobilazno mjesto posjetitelja iz svih krajeva svijeta.

Kraj ove avanture bio je rezerviran za uživanje na plažama juga Šri Lanke, koji nudi punjenje baterija nakon kilometara hodanja, penjanja i istraživanja. Ronjenje s kornjačama, “lebdenje na valovima“ ili jutarnji chill bez turista na Mirissa Secret Beach samo su neke od stvari koje će vas razmaziti u ovom dijelu zemlje, koji se sve više razvija kako bi se približio onim popularnijim morskim destinacijama Južne i Jugoistočne Azije.

Izabrati jedan trenutak koji je obilježio neko putovanje meni je gotovo uvijek nemoguća misija jer tijekom vremena provedenog u avanturi doživite brojna iskustva i nije lako “vagati“ što je u konačnici značajnije. Ipak, ovaj put nemam niti najmanju sumnju o kojem je trenutku riječ. Moj domaćin u Elli bio je Senavi, čovjek u kasnim tridesetima koji radi u državnoj upravi, a za dodatno punjenje budžeta zarađuje iznajmljivanjem smještaja na gornjoj etaži svoje kuće koja se nalazi tik iznad mosta o kojem sam maloprije govorio. Čim ga upoznate, shvatite da će on učiniti sve da se vi osjećate kao da ste dio njegove obitelji. Svaku večer, nakon istraživačkih avantura, bi počastio čajem i slasticom. Iako ponuđeno kao dijelić zahvale za sve što je učinio, Senavi nije htio prihvatiti niti malo novca više od onoga što je pisalo na potvrdi bukinga rekavši da “nije bitan novac, nego da smo bitni mi“. Nastavio je riječima: “Ja možda imam crnu boju kože, vi imate bijelu, ali nama teče ista krv i smatram vas svojim prijateljima. A to mi je puno važnije od novca“. Jedna od onih situacija u kojima doslovno ne znate što reći jer vas druga osoba “izuje iz cipela“ svojom velikodušnošću.

Deset dana istraživanja ove budističke države ponudilo mi je vožnju po različitim etapama povijesti koje su obilježile Šri Lanku i oblikovale ju u državu kakva je danas, bilo da je riječ o povijesnim lokalitetima, prirodnim ljepotama ili vedrim ljudima. Tijekom 90-ih nije mi se činilo da ću posjetiti ovu čudesnu državu zbog situacije u kojoj se tada nalazila, no nekih 20-ak godina kasnije Šri Lanka mi izmami osmijeh na lice svakom pomisli na vrijeme provedeno tamo. To je za mene i smisao putovanja.

 

Piše: Mislav Lugonjić

Sviđa ti se članak? Podijeli ga:
Možda te zanima