fbpx
Select Page

Pobješnjeli Vince

by | 03.07.20.

Od košarke se na pomalo nedostojan način oprostila jedna od najvećih ikona stare NBA škole.

Ako ste prilikom gledanja Mad Maxa obratili pozornost na postapokaliptične pejzaže po kojima je Mel Gibson, a kasnije i Tom Hardy krojio pravdu, upravo je tako izgledala NBA liga u ljeto 1998. godine. Michael Jordan pogodio je svoj posljednji šut u dresu Bullsa, otišao drugi put u mirovinu i ostavio iza sebe upravo takvu, postapokaliptičnu košarkašku pustinju.

Prijašnjih godina vladao je konsenzus u ligi. Znalo se tko je najbolji i zbog koga se morala kupiti ulaznica i zbog koga se isplatilo ući u žestoku prepirku sa suprugom za daljinski upravljač u vrijeme utakmice. Život bez Jordana postao je stvarnost, a na vidiku nije bilo nasljednika koji bi mogao zauzeti taj tron. U takvoj su se anarhiji etablirali neki kandidati za tron, no tek kad bi se svi oni spojili u jednog igrača, bili bi dostojni zamijeniti Jordana. Shaquille O’Neal bio je dominantan, ali nije imao šut i profinjenost. Kobe Bryant je podsjećao na Jordana u svakom pokretu, ali je bio u Shaqovoj sjeni. Tim Duncan je bio sjajan, ali predosadan, Allen Iverson je prenizak, Scottie Pippen nije mogao biti novi Jordan, a Karl Malone i John Stockton bili su gotovi sa svojim najboljim igrama.

Upravo je u takvo vrijeme u ligu stigao 22-godišnji Vince Carter, krilni igrač sa Sveučilišta North Carolina, mladić ogromnog napadačkog potencijala i bolesnih atletskih sposobnosti. Valja napomenuti da je draft 1998. godine bio pun teških promašaja. Dovoljno je reći da je prvi izbor bio jedan od najvećih bustova u povijesti NBA lige Michael Olowokandi, a treći izbor talentirani, ali ćudljivi Raef LaFrentz. Cartera su izabrali Golden State Warriorsi koji su ga odmah mijenjali za krilnog centra Antawna Jamisona u Toronto Raptorse. Ne može se reći da su napravili veliku grešku, Jamisonove brojke nisu bile loše, no Carter je u tada tek tri godine staru franšizu Toronto Raptorsa dovukao baš ono što su tražili – svjetla reflektora.

Half Man, Half Amazing

Rijetki znaju da se Carter u svojim mladim danima bavio odbojkom i vjerojatno je to velik razlog njegove savršene koordinacije u letovima prema protivničkom košu koji su bili redoviti svake večeri u Air Canada centru u Torontu. Naravno, bilo je neizbježno da Vince dobije na samom startu svoje karijere nadimak Air Canada zbog svojih strašnih zakucavanja. No nije to bilo sve što je Carter radio, daleko od toga. Postao je ekspresno najbolji rookie u ligi i igrač oko kojeg je Toronto odlučio graditi svoju momčad. Bio je vrlo precizan šuter i prava noćna mora za protivničke obrane. Prodavao je ulaznice jer su svi htjeli doći vidjeti njegov show na terenu, a imao je i pozitivan utjecaj na svog rođaka Tracyja McGradyja koji je priznao da mu je Vince Carter pomogao da se riješi anksioznosti koja ga je mučila u novom gradu i krene na svoj put prema vrlo uspješnoj NBA karijeri u kojoj je dvaput predvodio ligu u zabijenim poenima. I ono najvažnije – u Carteru su u vrijeme njegovih najboljih igara mnogi vidjeli nasljednika Michaela Jordana. Bar dok se nije pojavio LeBron James.

Air Canada postao je Half Man, Half Amazing na All-Star vikendu u Oaklandu 2000. godine na kojem je izveo neka od najikonskijih zakucavanja u povijesti NBA lige. Na to ne treba trošiti puno riječi, dovoljno je samo pritisnuti play.

Ružan rastanak

Vinsanitiy je bio junak svih tadašnjih videoigrica, jednostavno smo obožavali igrati s njim. Na terenu je bio vrlo zanimljiv i atraktivan, no izvan terena nije bio ni blizu toga. Bio je pomalo dosadnjikav, šutljiv, no sve je to promijenio događaj neposredno prije njegovog odlaska iz Raptorsa krajem 2004. godine. Carteru se navodno nije više dalo igrati za prosječnu momčad Raptorsa. Bio je jedan od najboljih igrača lige i nije mu se dalo čamiti u momčadi u kojoj se godinama ništa nije promijenilo nabolje. Carter je stalno bio ozlijeđen te godine, a novi trener Sam Mitchell prigovarao mu je jer je znao da Vince ne želi više biti u Torontu. Vince mu je jednom odgovorio, uhvatio ga i bacio na pod, što je značilo da su njegovi dani u Kanadi bili odbrojeni.

New Jersey Netsi bili su ti koji su ugrabili Cartera. Spojili su ga s jednim od najboljih playmakera svih vremena Jasonom Kiddom i još jednim spektakularnim krilom Richardom Jeffersonom. Imali su Netsi u to vrijeme momčad koja je bila legitiman kandidat za sam vrh Istočne konferencije, no nikad nisu s Carterom stigli do velikog NBA finala, već su se zaustavljali u konferencijskom polufinalu. Carteru su se pomalo prikrale godine i ozljede, a čelništvu Netsa nije se dalo više trošiti velik novac na momčad koja očito ne može bolje od polufinala Istoka. Otišli su Kidd i Jefferson, a Carter je, načet ozljedama, životario u Netsima koji su išli u reizgradnju. Počelo je i sprdanje na njegov račun. Charles Barkley prigodno mu je promijenio nadimak u „Half Man, Half-A-Season“, osvrnuvši se na broj utakmica u sezoni koje je propustio.

Ušavši u tridesete godine, Carter je bio tek sjena onog igrača koji je igrao iznad obruča, no nakon promašenih angažmana u Orlandu i Phoenixu, uspio je zatomiti sav ego i ušao je u novu ulogu veterana u momčadi. Carter kao da je pronašao neku novu energiju u sebi. Nije mu više bilo bitno hoće li osvojiti naslov ni hoće li igrati u jakoj ili slaboj momčadi. Htio je na bilo kakav način pomoći svojoj momčadi i mladim igračima da postanu što bolji. Prije nekoliko dana svoj je košarkaški put završio u Atlanti, jednoj od najlošijih momčadi u NBA ligi. Carter se oprostio od košarke nakon 22 sezone u ligi s 43 godine kao jedini igrač u povijesti koji je odigrao bar jednu utakmicu u tri različita desetljeća. Vince je čovjek koji je prošao sve, od statusa božanstva u maloj momčadi preko netrpeljivosti navijača zbog nekih njegovih poteza pa sve do ovacija za svaki dobar potez u petom desetljeću svog života.

Malo samo boli da se takav igrač oprostio bez svečane utakmice koja je posvećena samo njemu. Zaslužio je to jer je obilježio čitavu jednu eru NBA lige, a iza sebe je, ako ništa, ostavio zakucavanja koja će se još dugo vrtjeti na našim ekranima.

Piše: Marin Karadžija

 

Izvori: Basketball Reference, NBA, YouTube, Yahoo Sports

Foto: YouTube Screenshot

Sviđa ti se članak? Podijeli ga:
Možda te zanima
Minimalizam i 21. stoljeće

Minimalizam i 21. stoljeće

Jeste li razmišljali o tome da si drastično pojednostavite život? Minimalisti se rješavaju viškova stvari, navika i emocionalnih tereta.