Noćna mora iz koje se još uvijek nismo probudili

Riječi su ovo koje najbolje opisuju emisiju koja u Hrvatskoj vjerojatno nikad više neće biti viđena. Noćna mora Željka Malnara pomaknula je granice televizije, a od njenog prvog emitiranja prošlo je dugih 28 godina. Malnarov Nightmare Stage stigao je u jako osjetljivo vrijeme za Hrvatsku: 1992. godine u jeku Domovinskog rata, kad je na snazi bila cenzura, a demokracija je bila ideja koju su ljudi tek trebali usvojiti. 

Malnar je svojom antitelevizijskom emisijom, kako ju je sam nazvao, cenzuru bacio naglavačke kroz prozor, a kroz isti je taj prozor pustio i dašak prave, sirove i neuljepšane demokracije.

Brojna putovanja u vrijeme raspada Jugoslavije zamijenio je poslom u televizijskom studiju tada nepoznate televizije OTV na kojoj je prvi put emitirana kasnonoćna emisija Nightmare Stage. Emisija je, zbog svog eksplicitnog i necenzuriranog sadržaja, morala ići u kasnonoćnom terminu, emitirala se subotom od 22 sata, a znala je potrajati i do nedjelje u 6 ujutro.

Ironično, čovjek koji je prošao pola svijeta najbolje je protagoniste za svoju novu emisiju pronašao u svom susjedstvu. Ubrzo se u Noćnoj mori formirala ekipa koja je svakog tjedna svojim verbalnim, a ponekad i fizičkim vratolomijama uveseljavala rastući broj obožavatelja. Stankec, Cezar, Braco Cigan, Jaran, Anđa, Slađa, Remzo, Ivek, Laki te ministar obrane kultne Republike Peščenice Zvonimir Levačić Ševa ljudi su koje je Malnar sa samog dna društvene ljestvice doveo direktno u televizijski program u kojem su s godinama postali poznati hrvatskoj javnosti. A da bi dodatno ispizdio vladajuće, proglasio se predsjednikom Republike Peščenice i s vremena na vrijeme hodao gradom u svečanoj bijeloj uniformi.

Dijapazon gostiju koje je Malnar doveo u svoj studio bio je zaista impresivan. Navedite mi jednog voditelja u Hrvatskoj koji može dobiti intervju s Dennisom Rodmanom. Naravno, nema ih. Rodman je, sam po sebi, osebujan tip i sam je htio doći upravo u Malnarovu emisiju, a tamo se nije razočarao. Zaigrao je košarku (i izgubio)  protiv „metar i žilet“ visokog Ševe, razgovarao s Bracom Ciganom o Madonni i obiteljskim odnosima, a kasnije ostao zabezeknut vokalno-plesnom točkom. Svaka sekunda ovog gostovanja je čisto zlato.

Vjerujte, da je Željko Malnar rođen 30 godina kasnije, njegova bi emisija bila najgledaniji podcast u regiji. Gosti su mu bili raznoliki, baš kao i teme. Bilo je tu previše highlightsa i za tri ovakva teksta, no valja izdvojiti monolog Siniše Vuce o novcima i naoružanju koji je već polako ušao u pop-kulturu, gostovanje Stoke i Nereda te Dine Dvornika koji je naprasito napustio studio, tučnjava Jarana i deklariranog fašista Mladena Schwartza, Mišo Kovač koji je molio Malnara da ne tjera prostitutku da ga oralno zadovolji pred kamerama, Zdravko Mamić koji plače u studiju, pijani Silvijo Marić koji zaspe u stolcu u studiju i tako dalje.

Politička satira, parodija društva, antitelevizijski urnebes ili samo trash. Sve je to bila Noćna mora iz koje se Hrvatska još uvijek nije probudila. Malnarova Republika Peščenica bila je stvorena da bi se kritizirala hrvatska država, njegovi su ministri bili osebujni, ali nepatvoreni i neiskvareni ljudi. Malnar je glas u svojoj emisiji dao marginalcima – prostitutkama, alkoholičarima, ovisnicima, transvestitima i socijalnim slučajevima koje je stavljao u isti koš s ljudima sa samog vrha hrvatske estradne i političke scene. Ako to nije demokracija, što onda jest?

Piše: Marin Karadžija

Foto izvor: YouTube screenshot