fbpx
Select Page

Noćna mora iz koje se još uvijek nismo probudili

by | 03.09.20.

Svjetski putnik Željko Malnar inspiraciju je, ironično, pronašao u susjedstvu, a isječci njegove legendarne emisije još su i danas popularni.
„Ja nekako opravdavam nas koji smo tu u studiju, ali vi koji nas gledate cijelu noć… Koji je vama kurac?“

Riječi su ovo koje najbolje opisuju emisiju koja u Hrvatskoj vjerojatno nikad više neće biti viđena. Noćna mora Željka Malnara pomaknula je granice televizije, a od njenog prvog emitiranja prošlo je dugih 28 godina. Malnarov Nightmare Stage stigao je u jako osjetljivo vrijeme za Hrvatsku: 1992. godine u jeku Domovinskog rata, kad je na snazi bila cenzura, a demokracija je bila ideja koju su ljudi tek trebali usvojiti. 

Malnar je svojom antitelevizijskom emisijom, kako ju je sam nazvao, cenzuru bacio naglavačke kroz prozor, a kroz isti je taj prozor pustio i dašak prave, sirove i neuljepšane demokracije.

Čovjek-avantura
Životni put Željka Malnara uistinu je specifičan i šarolik. Bio je novinar, a najviše ga se u tom dijelu života pamti po putopisima s Istoka koji je uzduž i poprijeko prešao sa svojim suputnikom Bornom Bebekom. Družili su se s ljudožderima, snimali dokumentarce i reportaže, a poznata je i njihova zajednička knjiga „U potrazi za staklenim gradom“. 

Brojna putovanja u vrijeme raspada Jugoslavije zamijenio je poslom u televizijskom studiju tada nepoznate televizije OTV na kojoj je prvi put emitirana kasnonoćna emisija Nightmare Stage. Emisija je, zbog svog eksplicitnog i necenzuriranog sadržaja, morala ići u kasnonoćnom terminu, emitirala se subotom od 22 sata, a znala je potrajati i do nedjelje u 6 ujutro.

Ironično, čovjek koji je prošao pola svijeta najbolje je protagoniste za svoju novu emisiju pronašao u svom susjedstvu. Ubrzo se u Noćnoj mori formirala ekipa koja je svakog tjedna svojim verbalnim, a ponekad i fizičkim vratolomijama uveseljavala rastući broj obožavatelja. Stankec, Cezar, Braco Cigan, Jaran, Anđa, Slađa, Remzo, Ivek, Laki te ministar obrane kultne Republike Peščenice Zvonimir Levačić Ševa ljudi su koje je Malnar sa samog dna društvene ljestvice doveo direktno u televizijski program u kojem su s godinama postali poznati hrvatskoj javnosti. A da bi dodatno ispizdio vladajuće, proglasio se predsjednikom Republike Peščenice i s vremena na vrijeme hodao gradom u svečanoj bijeloj uniformi.

Dijapazon gostiju koje je Malnar doveo u svoj studio bio je zaista impresivan. Navedite mi jednog voditelja u Hrvatskoj koji može dobiti intervju s Dennisom Rodmanom. Naravno, nema ih. Rodman je, sam po sebi, osebujan tip i sam je htio doći upravo u Malnarovu emisiju, a tamo se nije razočarao. Zaigrao je košarku (i izgubio)  protiv „metar i žilet“ visokog Ševe, razgovarao s Bracom Ciganom o Madonni i obiteljskim odnosima, a kasnije ostao zabezeknut vokalno-plesnom točkom. Svaka sekunda ovog gostovanja je čisto zlato.

Neka vrsta primitivnog podcasta
Nesvjesno je Malnar pokrenuo neku vrstu primitivnog podcasta. Iako se u to vrijeme još nije u Hrvatskoj ni znalo za podcaste, Noćna mora i njihovi gosti su, iako na televiziji, radili intervjue u stilu podcasta – bez cenzure, bez zabranjenih pitanja, bez isprika i susprezanja. Sve je bilo prirodno, a u studiju je bilo normalno i zapaliti cigaretu i popiti čašicu (previše) alkohola, što nije bio slučaj u ostalim talk-showovima na televiziji u kojima su se granice znale.

Vjerujte, da je Željko Malnar rođen 30 godina kasnije, njegova bi emisija bila najgledaniji podcast u regiji. Gosti su mu bili raznoliki, baš kao i teme. Bilo je tu previše highlightsa i za tri ovakva teksta, no valja izdvojiti monolog Siniše Vuce o novcima i naoružanju koji je već polako ušao u pop-kulturu, gostovanje Stoke i Nereda te Dine Dvornika koji je naprasito napustio studio, tučnjava Jarana i deklariranog fašista Mladena Schwartza, Mišo Kovač koji je molio Malnara da ne tjera prostitutku da ga oralno zadovolji pred kamerama, Zdravko Mamić koji plače u studiju, pijani Silvijo Marić koji zaspe u stolcu u studiju i tako dalje.

A, kad nije bilo gostiju, pravi show napravili bi domaćini emisije. Cezar nije govorio puno, ali je zato užasno pjevao. Njegove vokalne eskapade bile su užas za uši, ali ipak zabavne. Ministar Ševa držao je svoje monologe u stilu Beckettovih likova iz teatra apsurda. Baš kad ste pomislili da će dovršiti neku misao ili povezati dvije rečenice u kakvu-takvu cjelinu – to se ne bi dogodilo. Njegova su izlaganja rijetki mogli dokučiti, a u tvrdnje poput onih da je ubio čovjeka tako što mu je ispilio glavu, da je bio na Golom otoku (Goljaku) i u Lepoglavi te da je našao bebu na kolodvoru bilo je jednostavno teško povjerovati. Laki i on sukreatori su možda i najapsurdnijeg dijaloga koji se ikad odvio pred hrvatskim televizijskim kamerama, a usto i legendarnog prepjeva popularne „Je t’aime“.
Braci Ciganu kao da je životni cilj bio isprdati Jarana, najviše zbog njegove govorne mane, a isto se može reći za nikad dorečenog uličnog pjesnika Remzu koji je s njim upao u bezbroj svađa. Jedna od najpoznatijih scena boksački je meč Jarana i Cezara u kom je navodno nagrada za pobjednika bio televizor, a za gubitnika daljinski upravljač.
Kraj priče
Zabavne, lude i provokativne scene događale su se u tom studiju OTV-a, a kasnije i Z1 televizije. 2007. godine Željko Malnar je pretučen jer se Manuelu Kerešiju nije svidjelo što je u svoju emisiju pozvao Radu Leskovca, tadašnjeg predsjednika Partije podunavskih Srba. Udarac čeličnom šipkom po Malnaru bio je udarac i za emisiju, no nije to bilo ništa prema smrti Zvonimira Levačića Ševe. Najomiljeniji lik Noćne more posljednji je put svoje oči zatvorio 5. svibnja 2010. godine i emisija je nedugo nakon toga ugašena. Tri godine kasnije umro je i Malnar koji je izgubio bitku protiv zloćudne bolesti pluća.

Politička satira, parodija društva, antitelevizijski urnebes ili samo trash. Sve je to bila Noćna mora iz koje se Hrvatska još uvijek nije probudila. Malnarova Republika Peščenica bila je stvorena da bi se kritizirala hrvatska država, njegovi su ministri bili osebujni, ali nepatvoreni i neiskvareni ljudi. Malnar je glas u svojoj emisiji dao marginalcima – prostitutkama, alkoholičarima, ovisnicima, transvestitima i socijalnim slučajevima koje je stavljao u isti koš s ljudima sa samog vrha hrvatske estradne i političke scene. Ako to nije demokracija, što onda jest?

 

Piše: Marin Karadžija

Izvori: Youtube, Facebook, 100posto, 24sata, Global, Reddit, Dnevnik

Foto izvor: YouTube screenshot

Sviđa ti se članak? Podijeli ga:
Možda te zanima