fbpx
Select Page

Mjesec strave, užasa i nostalgije: Resident Evil

by | 18.10.20.

Ovog listopada odlučili smo se prisjetiti jedne od najpoznatijih horor franšiza u povijesti i vidjeti zašto još uvijek ne prestaje očaravati milijune fanova.

This game contains scenes of excplicit violence and gore – početak je to gotovo svih starijih naslova Resident Evila koji nas je upozoravao na vladavinu sveopćeg kaosa na ulicama Raccoon Cityja. Franšiza je prošla dosta turbulentan put od svojih početaka do danas, ali je uspjela napraviti nešto čime se malo tko može pohvaliti: gotovo sve veće promjene koje je Capcom unio u svoje naslove dovele su do drastičnih promjena u gaming svijetu. O tome jesu li te promjene bile pozitivne ili negativne reći ćemo nešto kasnije. Resident Evil uspio je odoljeti zubu vremena i iz svakog svog pada naučiti dovoljno da napravi veliki povratak koji bi privukao još više igrača, ali i gledatelja. Ovo je priča o tome kako je Resi doživio vrhunac u svojim ranim godinama uz pogled na to što nas čeka u budućnosti.

Resident Evil (1996.): acting is the real monster

Zanimljiva je priča kako Resident Evil u svojim povojima uopće nije bio zasebna igra nego remake već postojeće igre Sweet Home koju danas mnogi smatraju pretečom survival horror žanra. Na svu sreću, do toga nikada nije došlo i rođen je Resident Evil, igra koja je u osnovi preuzela dosta mehanika od već proslavljenog Alone in the Dark-a i digla ih na miljama višu razinu. Cilj je bio kao Jill ili Chris, članovi Raccoon Cityjeve jedinice specijalne policije, preživjeti jednu noć u palači punoj mutiranih ljudi i bića te rješavati zagonetke na putu do sigurnosti. Resursa je bilo malo te ste ih trebali koristiti pametno i štedljivo, a neprijatelja dovoljno da većinu vremena budete „na iglama“ i stalno gledate imate li dovoljno ljekovitog bilja i municije.

Priča nije pretjerano komplicirana i jednostavna je za pratiti, a uključuje elemente izdaje, korporativne pohlepe i zamke u koju je bačen naš dragi Alpha team. Unatoč svemu pozitivnome, igra je ostala najpoznatija po očajnoj glumi, posebice glumice koja je dala glas Jill Valentine. Kao i uvijek, YouTube je nepresušan izvor takvih videa pa, ukoliko ne želite sami uskočiti u remek-djelo svog vremena, kliknite link u podnaslovu ovog dijela i uvjerite se. Siguran sam da ćete uživati i u svoj vokabular dodati neke nevjerojatne rečenice poput: That was too close, you were almost a Jill sandwich! ili This house is dangerous, there are… terrible demons… ouch! 

Resi 1 žestoki je produkt sredine 90-ih i japanske percepcije zapadnjačke kulture. Samo kad pogledate uvodni ekran koji predstavlja likove, vidjet ćete da je sve potpuno nepraktično: nitko od likova osim Weskera, Rebecce i Chrisa ne nosi zaštitni prsluk (Barry doduše nosi onaj sintetično-pamučni kakav se svugdje nosio u svakodnevnom životu), a Jill ima najbesmisleniju zaštitu svih vremena na svojim ramenima. Još jedan odraz vremena definitivno je soundtrack uz koji je vezan i nemali broj kontroverzi. Ukratko, Capcom je angažirao poznatog gluhog skladatelja Mamorua Samuragochija da napravi nekoliko dodatnih skladbi za Director’s cut verziju igre. Kasnije se ispostavilo da Samuragochi ne samo da nikad nije bio gluh (što mu je i donijelo slavu), nego nije znao ništa o glazbi te je za svoje potrebe imao glazbenika koji je radio za njega, tzv. ghost writera. Ako se želite uvjeriti u kvalitetu njegovih djela, provjerite ovdje.

Okret prvog zombija u Resident Evilu (1996.)

Resident Evil 2 (1998.): survival horror u savršenom obliku

Ni Resi 2 u svom početku nije bio ono što svi znamo i volimo danas; prije nego što je odbačena kao dosadna i put u krivom smjeru, originalna dvojka bila je gotovo 80 posto dovršena, a donekle spašen build danas je poznat kao Resident Evil 1.5. U njemu igrate kao Leon Kennedy i Elza Walker, a lokacije su potpuno drukčije nego u konačnom proizvodu, posebice zgrada policije. Resi 1.5 po meni je obvezno štivo za svakog fana i pogled u nešto što smo zamalo mogli imati u našim konzolama davne 1997. godine. Godinu kasnije izašao je Resident Evil 2 i mnogobrojne igrače zaljubio u žanr i franšizu, a do danas je ostao najprodavaniji Resi na jednoj platformi s gotovo 5 milijuna prodanih primjeraka za PlayStation 1.

Prva stvar koja dvojku izdvaja od jedinice, ali i ostatka, je atmosfera. Dizajn igre potpuno odgovara samoći i hladnoći koje osjećate tijekom cijelog prelaska od policije do Umbrellinog laboratorija. Lokacije kroz koje protrčavate jednostavno su toliko upečatljive da će vam se vjerojatno urezati u sjećanje na nekoliko mjeseci ili godina; za to djelomično možemo zahvaliti famoznom backtracking sustavu koji vas tjera da se konstantno vraćate kroz već poznate prostorije i hodnike u pokušaju da riješite silne zagonetke na koje naletite. Priča je ovog puta neizmjerno kvalitetnija nego u originalu, gotovo hollywoodska. Već poznati elementi napravljeni su eksponencijalno žešćima nego prije: čitajući razne dokumente i upoznavajući likove otkrit ćete kako se Umbrella zavukla duboko u gradski sustav te kontrolira čak i šefa policije u svrhu zataškavanja svojih eksperimenata.

Dvojka je predstavila sustav igranja u dva scenarija koji se u nekim elementima razlikuju jedan od drugog, a s druge strane na malo drukčiji način prelazite iste stvari kao u prvom scenariju. Na taj način igra ima nevjerojatan replay value, a drugi scenarij čak ima i jednog dodatnog bossa, Mr. X-a! Nakon završnih creditsa shvatit ćete da svi elementi Resija 2 u kombinaciji čine fantastičan proizvod, od zagonetki, mistike, akcije i pretencioznog stila te genijalnih bossova. Iako su Leon i Claire dobili svoj odlazak u sunce, priča o gradu rakuna nije bila gotova…

Resident Evil 2 uspio je svojim fantastičnim fiksnim pozadinama nakrcati čak sedam zombija u jednu prostoriju, što je doprinijelo težini igre.

Resident Evil 3 (1999.): posljednji bijeg

Kao što smo dosad navikli, ovakav Resi 3 zapravo nije trebao biti treći nastavak franšize nego mala spin-off igra, dok je planirana trojka trebala uključivati priču iz perspektive Umbrellinog agenta i odvijala bi se na luksuznom kruzeru. Uz hrpu preinaka, projekt je prešao na PlayStation 2 i postao Resi 4, a Capcom je već donekle spreman projektić izvukao na glavnu pozornicu i nalijepio mu broj 3 uz naslov. U završnom dijelu originalne trilogije otkrili smo na koji je način heroina prvog dijela Jill Valentine uspjela pobjeći iz zombijima pretrpanog Raccoon Cityja. Estetika grada bila je nevjerojatna: ovoga puta na ekranu se moglo nalaziti još više likova, a na pladnju vam je bio ogromni komad grada kroz koji ste otkrivali načine za bijeg od epidemije i velikog Nemesisa.

Za razliku od prva dva dijela, u trici je fokus bio na akciji tako da je gameplay doživio najveće promjene. Više niste trebali brinuti za municiju i ljekovito bilje jer ih je bilo posvuda, a Jill je dobila za onovremeni tip kontrola gotovo neizvedivi dodge. Koliko god je to bila potrebna promjena, ona je nažalost potpuno uništena tako što su je developeri postavili na istu tipku koja je služila za ciljanje. Izbjegavanje ste, gle čuda, najčešće koristili dok ste ciljali i ono je bilo toliko precizno da ste nekad, umjesto da u zadnji čas sredite zombija, slučajno dodgeali direktno u njega i – umrli (been there, done that). Bez obzira na to, igra vas je konstantno držala na rubu živaca tako što niste imali nimalo vremena za opuštanje i istraživanje jer bi se gotovo u svakom trenutku iz ničega pojavio dragi nam gospodin Nemesis, ili kako ga ja volim zvati, Nemanja.

Nemanja je bio veliko unaprjeđenje u odnosu na neprijatelje iz prošlih igara, a bio je i prvi lik koji je, uz igrača, mogao prolaziti kroz vrata (u kodu igre svaka prostorija predstavljala je posebnu mapu, zbog čega je bilo jako teško prebacivati neprijatelje iz jedne u drugu). Nemesis vas je pratio dok ga ne biste izgubili kroz nekoliko prostorija ili ušli u save room – cijeli proces je u prvom, ali i u kasnijim prelascima, bio kompliciran s obzirom da je Nemanja posjedovao nevjerojatnu brzinu i mogao vas je bez problema stići dok ste se nalazili u jednoj prostoriji. Druga opcija bila je borba, a tu ste praktički osuđeni na pražnjenje cijelog arsenala oružja koji ste imali jer je gospodin u kaputu poprilično otporan na vaše napade.

Iako je Resi 3 u najmanju ruku jako zanimljiva igra, kritičari i publika su je tada opravdano prihvatili kao najslabiju iz originalne trilogije. Dosta teške i pokvarene mehanike te kratkoća igre (koja se kasnije prenijela i na remake) nisu išle na ruku rastućoj Capcomovoj franšizi, ali je razdoblje koje je uslijedilo bilo itekako plodno i kvalitetno.

Jill gura Nemesisa s mosta ispred posljednje lokacije u igri, Dead Factoryja.

Uzlet, pad i ponovni uzlet

Naslov ovog dijela najbolje opisuje što se s franšizom dogodilo u 21. stoljeću. Svoj nevjerojatan niz Capcom je nastavio remakeom originala koji je po mišljenju mnogih najkvalitetnije napravljena igra u serijalu, zatim nastavkom Claireine priče u Code Veronica te kamenom temeljcem za sve linearne pucačke avanture iz trećeg lica, Resident Evilom 4. Iz potonje se najbolje vidio smjer u kojem je Capcom htio nastaviti, a to su akcijske igre koje u svom DNK više nisu imale survival horror. Nemojte me krivo shvatiti, Resi 4 je odličan i bez njega sigurno ne bismo imali taj žanr, ali njegov uspjeh označio je najveći pad Resident Evila iz kojeg su se izvukli tek ponovnom promjenom smjera. Taj pad predstavljaju Resident Evil 5, 6, Revelations 1 i 2 te Operation Raccon City i Umbrella Corps. Resident Evil je u ovom periodu postao doslovno kanta za smeće, a jedine respektabilne igre bile su petica i Revelations 2. Dno dna ipak se dogodio izlaskom Umbrella Corpsa, cover shooter multiplayera koji jednostavno ne možete strpati u istu kategoriju s imenom Resident Evil. Spas je došao u Resident Evilu 7 koji je odlučio ispratiti onovremene trendove horora iz prvog lica, zbog čega je ispao daleko najstrašniji Resi dosada. Nakon njega, Capcom je nastavio toliko iščekivanim remakeom dvice koji je bio nominiran za praktički svaku moguću nagradu 2019. godine, ali i remakeom trice koji je nažalost ispao nepotrebno požureni cash-in i paravan za prodaju asimetričnog multiplayera Resident Evil Resistance. Sve u svemu, period od sedmice do danas itekako je uspješan te je Capcomovu franšizu napokon vratio u elitu horor naslova.

Critical hit! Pucanje zombija nikad nije bilo ljepše (i slađe) nego u Resident Evilu 2 (2019.).

Svijetla budućnost

Što se tiče nadolazećih sadržaja, fanovi Resija definitivno imaju razloga za veselje. Prva stvar koja nas čeka je skori izlazak osmog nastavka u kojem (sudeći po trailerima u kojima je upucao suprugu glavnog protagoniste Ethana) veliki Chris Redfield postaje neki oblik negativca, a igra se odvija u seoskom dijelu istočne Europe. Mnogi teoretičari našli su dokaze o tome da se radi o Rumunjskoj, a izgled i tematika neodoljivo podsjećaju na Resident Evil 4 koji se također odvijao u seoskom predjelu te je uključivao dvorac kao veći dio igre. Uz novu igru, Capcom je potvrdio i izlazak dviju serija na Netflixu, jedne animirane (Resident Evil: Infinite Darkness) i jedne igrane koja po informacijama ne zvuči niti malo obećavajuće i trebala bi se ticati sestara Wesker i grada po imenu New Raccoon City. Uz sve to, mnogi izvori počeli su izvještavati o rebootu filmskog dijela franšize koji bi se napokon mogao ticati izvornog materijala. Koliko je ta vijest istinita vidjet ćemo uskoro, ali jedno je sigurno: Resident Evil će i dalje biti dio slobodnog vremena mnogih fanova, bilo na televiziji, monitoru ili velikom platnu.

 

Piše: Petar Plastić

Foto: YouTube, osobna arhiva autora

Sviđa ti se članak? Podijeli ga:
Možda te zanima