fbpx
Select Page

Escobarov drugi dolazak: Šmrkanje kokaina uskoro će postati normalno

by | 03.10.20.

U Hrvatskoj je potrošnja kokaina porasla za 300 % od 2014. godine, a situacija u Europi nije ništa bolja.

Nikad se nije turbofolk smatrao nekom visokointelektualnom glazbom niti je imao preveliku umjetničku vrijednost, no kad je DJ Krmak rekao još tamo 2006. godine da cijelo selo šmrče bijelo, bila je iznenađujuće dobro sažeta teza o društvenim promjenama vezanim uz konzumaciju kokaina među „običnim“ ljudima. Nastala je ta, u turbofolk krugovima, popularna pjesma prije 14 godina, no vjerojatno u današnje vrijeme njeni stihovi vrijede više no ikad.

Prije otprilike šest mjeseci objavljena je zabrinjavajuća studija kao epilog istraživanja hrvatskog znanstvenog instituta Ruđer Bošković. Znanstvenici su analizirali otpadne vode u Zagrebu i na temelju rezultata zaključili da je potrošnja kokaina od 2014. godine porasla za 300 %. Brojke pokazuju da se u Zagrebu na 1000 stanovnika konzumira oko 0,23 grama kokaina, dok se s godinama cijena nije mijenjala (500 do 800 kuna po gramu, ovisno o kvaliteti), a kvaliteta je s godinama još i porasla. Da ne bismo mislili da smo samo mi posebni, situacija je takva u cijeloj Europi. 

PANDEMIJA KAO KATALIZATOR

Treba sve to gledati i kroz kontekst događanja u narkosvijetu. Najpoznatiji kokainski boss El Chapo uhićen je prije četiri godine, a prije godinu dana policija je srušila i njegovog sina koji je nastavio voditi iznimno unosan biznis. El Chapovog sina su uhitili meksički policajci, a izazvalo je to strašnu odmazdu narko kartela koji su se pokazali bolje naoružani od policije i vojske u Meksiku. Oviodo Guzman, sin El Chapa, na kraju je nakon sukoba pušten na slobodu, a njegovo je puštanje naručio sam predsjednik. Kokainski biznis učinio je članove narko kartela, dakle, moćnijima i od same države, a to sve govori prije svega o zaradi koja se može dosegnuti ovim biznisom. 

Drugi vrlo bitan dio konteksta je i pandemija koronavirusa koja traje sad već gotovo godinu dana. Veća potrošnja kokaina posljedica je raznoraznih lockdownova i novih kreativnih načina distribucije od kojih se najviše ističe narudžba kroz skrivene kanale deep weba i dostava na kućni prag.

Sama konzumacija kokaina nije toliki problem. Boli nas briga ako neki tamo bogataši daju 100 eura za prstohvat bijelog praha kako bi ga pošmrkali, no, ako to rade ljudi slični nama, e, to onda postaje problem. Kokain uglavnom ne izaziva pretjeranu fizičku ovisnost, a dvije-tri osobe iz tzv. srednjeg sloja društva mogu si bez problema priuštiti dovoljnu količinu bijelog da se zabave svaki vikend. I nije to, kako navodimo, prevelik problem za šire društvo, no nasilje i sukobi do kojih vodi nedostatak kokaina su ono što zaista utječe na šire društvo.

PRODAJ STOKU DA KUPIMO KOKU

Odavno već kokain nije droga za elitu. Početkom 90-ih, bar u Hrvatskoj, takozvana zlatna mladež, uglednici, političari, liječnici i poduzetnici bili su glavni konzumenti. Krema društva, takoreći, uživala je u bijelom prahu, a onda se s godinama dogodilo „spuštanje“ i na niže slojeve društva. Znate ono kad pričate o gorivu koje je nekad bilo po tri kune, a cigarete po devet kuna. E, pa cijena kokaina nije se kod nas baš toliko promijenila, iako je standard porastao. Koliko god bizarna bili njegova pjesma i pojava, Krmak o tome zapravo pjeva, o toj dostupnosti kokaina u svim slojevima društva, ali i nemogućnosti nošenja s ovisnošću, prije svega financijski.

Nedavno je najavljena nova knjiga iskusnih novinara Vilima Cvoka i Hajrudina Merdanovića koja također govori upravo o tome kakve posljedice ima povećana konzumacija kokaina u Hrvatskoj. Autorski dvojac našalio se u jednom od brojnih intervjua da su mnogi hrvatski moćnici odmah kupili tu knjigu kako bi pogledali jesu li oni u njoj. Slučajno ili ne, nekoliko dana nakon toga pala je 40 milijuna eura vrijedna pošiljka kokaina koja je prevožena na jedrilici s hrvatskom zastavom. Kroz desetak dana policija je pronašla i 45 kilograma kokaina na zagrebačkoj Pešćenici.

No, sve su to samo predstave za javnost. Tu i tamo padne koja velika pošiljka, no moramo znati da se ovdje radi o drogi koju konzumira društvena elita koja sigurno ne ide na potpuno čišćenje svijeta ili država od kokaina. Kako kaže Scarface u onoj poznatoj sceni dok gleda televiziju iz svog jacuzzija, nije kriminalac on, već svi oni koji mu dozvole da bude kriminalac. Kokainski biznis je na vrhuncu, valjda od vremena Pabla Escobara, konzumacija nikad nije bila šira, kao i zarada i u ovom trenutku bi, u nekom fantastičnom scenariju, istrebljenje kokaina sa Zemlje donijelo više štete nego koristi. Zamislite samo koliko bi ljudi ostalo bez prihoda, od proizvođača, prijevoznika pa do dilera i, na kraju, snaga reda. I zato u budućnosti možemo samo očekivati da brojke koje pokazuju konzumaciju još više porastu. Sve dok šmrkanje kokaina ne postane normalno.

Piše: Marin Karadžija

Izvori: Večernji list, Net.hr, HINA, Index.hr, Kurir, The Guardian, Nacional, RTL

Foto: Flickr

Sviđa ti se članak? Podijeli ga:
Možda te zanima