fbpx
Select Page

Druga sezona Mandaloriana: Star Wars done right (donekle)

by | 21.12.20.

Došao nam je i kraj druge sezone planetarno popularne serije The Mandalorian. Je li dobra, odlična ili pak nezadovoljavajuća, otkrijte u našoj recenziji i dajte svoje mišljenje.

Ako ste Star Wars fanatik i niste još pogledali Mandaloriana, što čekate? Odmah se bacite na posao i uživajte u najboljem sadržaju proizašlom iz Lucasfilma u zadnjih nekoliko godina (uz The Clone Wars i Rebelse). Fantastična prva sezona pokazala je kako su Ratovi zvijezda jednako kvalitetni i popularni kada pričaju male i koncentrirane priče te da nije sve u epskim ulozima galaktičkih razmjera. Mnogi su se nadali kako će serija nastaviti tim putem, dok su neki ipak htjeli da se priča otvori i poveže sa cjelokupnom pričom cijele sage i smjesti u neki svima nama poznati prostor. Odmah možemo reći kako su ove sezone ipak profitirali ovi koji su htjeli povezivanje i otvaranje Manda ”prema van”. Tako je nakon ove sezone, ali i nakon nevjerojatne količine najavljenih serija smještenih u Star Wars kanon i na neki način povezanih s Mandalorianom nastao izraz filoni-verse, po jednom od najutjecajnijih i najpopularnijih ljudi među svim ljubiteljima franšize, Daveu Filoniju. Nego, je li nova sezona bila plus ili minus; što nam se svidjelo, a što nije?

Favreau i Filoni su vratili Star Wars fanovima

Ovaj izraz nešto je što smo jako često mogli čuti tijekom prve, ali i druge sezone Mandaloriana. Nije nepoznato kako je puno ljudi jednostavno izgubilo onu ljubav koju su imali prema serijalu zbog izlaska teško probavljive sequel trilogije. U to vrijeme animirana serija Star Wars Rebels (na čijem je čelu bio, gle čuda, upravo Filoni), bila je manje-više jedino što je fanove držalo zainteresiranima, i to je činila jako uspješno. Savršen balans starih i novih likova, priče koje su dale novu težinu kako originalima, tako i prequelima, te možda najbolje istraživanje spiritualnih elemenata Ratova zvijezda nešto su što je Filoni prenio u izradu Mandaloriana s Jonom Favreauom koji je ogromni zaljubljenik u tu ratničku rasu. Osobno sam se nadao da će priča druge sezone nastaviti u smjeru manjih kondenziranih pričica koje nemaju puno veze s galaktičkim problemima jer je to nešto što je u prvoj sezoni bilo neopisivo osvježavajuće.

Ah, koliko li sam bio u krivu. Druga sezona vam već od prve epizode jasno daje do znanja kako će ili imati nevjerojatne uloge i veličinu, ili poslužiti kao baza za razvoj novih Star Wars serija. Ovo drugo je donekle ipak bilo točno, ali pojavljivanja svima nama poznatih i voljenih likova nikad nisu prešišala ono što je jedino važno: Mando mora baby Yodu odvesti pripadniku Jedija. U ovoj sezoni to je također funkcioniralo po dobro prožvakanom ”Filonijevom modelu” – svaka epizoda je mini-misija koja glavne likove vodi na neko drugo mjesto; na drugom mjestu pronađu osobu koja ih uputi negdje drugdje i tako dalje, sve dok ne dođete do kraja sezone i konfrontacije s negativcem.

Sva pojavljivanja poznatih likova tijekom ove sezone nisu ispala nimalo isforsirana nego su se potpuno smisleno uklopila u priču: Mando je pronašao ”odijelo” koje pripada određenom gospodinu te ga je on nasilno pokušao pridobiti, a put vraćanja baby Yode Jedijima doveo je do pojavljivanja cijelog seta dragih nam likova koji su ih uputili na neki drugi put. A finale sezone… što uopće reći. Bit će o tome više riječi na samome kraju kad ću se u potpunosti odriješiti okova koji se zovu spoiler alert. Sve u svemu, Filoni, Favreau i cijela ekipa koja je radila na produkciji druge sezone zaslužuju svaku pohvalu jer su pokazali što to znači praviti Star Wars kao fanovi i za fanove, a još više svaka čast jer se za to nisu poslužili fan fictionom kao neki (khm, J. J. Abrams), već su osmislili potpuno originalnu priču kroz koju su nam uspjeli pokazati što su radili i poznati i nepoznati protagonisti filmova i animiranih serija (ne zanemarivši pritom glavnu priču o Mandu).

Moff Gideon na svom cruiseru.

Serija ipak nije savršena

Nije sve baš toliko divno i krasno koliko se doima na prvu. Mandalorian, bez obzira na svoju neizmjernu kvalitetu, ima jedan jako veliki problem koji je već sad počeo ići na živce gledateljima, a u budućnosti može samo još više eskalirati. Svaka sezona je dosada imala po osam epizoda. S obzirom na tako mali broj, očekivali biste da svaka epizoda traje minimalno 45 minuta, ako ne i cijeli sat. To nažalost nije bio slučaj i produkcija se odlučila da epizode traju jedva pola sata u prosjeku, što je za seriju ovakvog kalibra potpuno neprihvatljivo. Također, upitno je koliko je već spomenuti Filonijev model primamljiv široj publici, tj. ljudima koji nisu, poput vašeg autora, blagi luđaci i znaju apsolutno svakog lika, planet, vozilo i što sve ne.

Ovo je nešto što vodeći ljudi u produkciji serije moraju što prije popraviti i/ili promijeniti, pogotovo kad uzmemo u obzir da je Lucasfilm već pripremio nekoliko visoko-profilnih i visoko-budžetnih serija. Ovaj model koji je građen za sitcome ili animirane serije od dvadesetak epizoda u današnjem svijetu platformi za streamanje poput Netflixa jednostavno nema smisla i mogao bi dovesti do naglog gubitka publike. Serija će vjerojatno završiti prije nego što se to dogodi, ali ostale serije će tada tek počinjati svoj put i sigurno će naletjeti na isti problem.

Druga stvar su, naravno, filler epizode koje služe za punjenje rasporeda prije važnih događaja jer su autori ostali bez ideja koje bi priču odvele još jedan korak dalje. Filoni je doktor za takav tip epizoda, za vrijeme rada na Clone Warsu i Rebelsima je svim fanovima dizao živce ubacivanjem potpuno nebitnih i glupih epizoda koje bi najčešće pratile droide koji su se izgubili ili ”nasukali” na nepoznatom planetu. Takva metoda rada opet ima smisla kad je riječ o dvadeset epizoda, ali kad ih imate samo osam onda je to u najmanju ruku neprofesionalno i neobzirno prema svim ljudima koji prate tu seriju. U drugoj sezoni isto tako imamo nekoliko fillera, drugu, četvrtu i sedmu epizodu. Primjećujete li problem? Čak tri od osam epizoda napravljene su kako bi se radnja usporila, što nas ostavlja na svega 5 glavnih epizoda od pola sata. Tih pet epizoda jesu prava mala remek djela, ali napraviti takve poteze u 2020. godini, i to u seriji za čiju epizodu ipak morate čekati tjedan dana… ne znam, s moje strane to je apsolutno nedopustivo.

Bez obzira za sve ove navedene probleme, recenzent u meni bi drugoj sezoni dao visoku osmicu, dok bi fan u meni dao čistu desetku zbog svih poveznica koje su Filoni i Favreau toliko uspješno unijeli u projekt koji je krenuo kao mala priča o čovjeku koji nije svjestan galaktičkih problema i ne zna tko su Jediji, Carstvo i tako dalje. Nadajmo se da će kvaliteta priča u budućnosti biti jednako dobra, uz naravno više sadržaja nad kojim se mogu diviti svi, i casual gledatelji i najveći fanovi.

Baby Yoda se, kao i obično, ne želi odvojiti od Manda.

SPOILER! razmišljanja (ne čitajte ako niste odgledali seriju do kraja)

Na samom početku bilo je svakakvih očekivanja vezanih uz pojavljivanja poznatih likova, ali da će se u skoro svakoj važnoj epizodi pojaviti osoba od vitalnog značaja za cjelokupnu priču franšize je bilo nemoguće za očekivati. U prvoj epizodi dobili smo odgovor na 37 godina staro pitanje: Je li Boba Fett živ? Ne samo da je živ, nego i pomaže našem Mandu u spašavanju baby Yode od Gideona. Ja osobno nisam veliki fan Bobe Fetta i smatram da dosada on kao lik nije niti malo zaslužio pažnju koju ima, ali s načinom na koji je prikazan u ovoj sezoni to mišljenje se u potpunosti promijenilo. Uz njega, Mando se još upoznao s Bo Katan, Ahsokom Tano i Lukeom Skywalkerom u nevjerojatnom finalu sezone. Inače, moji najdraži likovi u cijeloj franšizi su Luke i Ahsoka jer, jednostavno rečeno, simboliziraju ono što svima nama treba svakog dana, a to je nada. I kad ste kao mlađi imali takve heroje (Lukea u djetinjstvu, a Ahsoku u kasnijim tinejdžerskim godinama u mom slučaju), uvijek nekako razmišljate iz njihovog kuta: što bi Luke i Ahsoka napravili u nekoj situaciji, kako bi postupili, kako bi pomogli nekim ljudima kojima je u tom trenutku teško, i tako dalje.

I nakon cijele ove nikakve godine, vidjeti svoje najdraže fiktivne likove bilo je u najmanju ruku nevjerojatno i izazvalo je emocije koje nisam ni mislio da imam. Možda ću za velik dio vas ispasti emotivna budala kojoj je više stalo do fiktivnih likova nego do stvarnih problema, ali upravo takvi fiktivni likovi su sve nas u određenim razdobljima života držali čitavima, bili oni Batman, Spider-man, Luke, Han Solo, Ellen Ripley ili Wonder Woman. I upravo zato je utjecaj ove serije toliko velik: ne samo zato što nas je upoznala s u početku manjom pričom i vjerojatno novim herojem nekog djeteta i/ili tinejdžera, nego i sve nas koji bismo po nekakvim ”društvenim konvencijama” trebali zanemariti značaj filmskih heroja podsjetila zašto ih volimo i zašto se s njima poistovjećujemo. Vidjeti Lukea kako odvodi malog Grogua sa sobom sigurno je u svima nama probudilo nadu da ćemo, unatoč mnogim teškim preprekama, u konačnici doći do cilja koji smo si zacrtali. Star Wars je ipak od samih početaka bio jedna velika životna škola, a to su Favreau, Filoni i cijeli kreativni tim oko njih nastavili na pravi mogući način. I za kraj, na cringey jeziku hrvatske pop-kulture: neka Sila bude s vama (kroz sve što u životu prolazite ili ćete još prolaziti)!

 

Piše: Petar Plastić

Sviđa ti se članak? Podijeli ga: