fbpx
Select Page

3D PRINT HRVATSKA − iz znatiželje za 3D printom do uhodanog hobija

by | 26.07.20.

Predstavljamo Puležana kodnog imena „3D Print Hrvatska“ koji uz posao ponekad printa 3D modele za zainteresirane, a profit mu nije na prvom mjestu.

Razgovarali smo s Ivanom Butkovićem iz Pule o tome kako se zarazio 3D printanjem i što svaki 3D noob treba imati.

Kako si uopće završio u svijetu 3D printa? Baviš li se 3D printanjem kao hobijem ili izvorom zarade?

– Za početak: Pozdrav svim čitateljima! 🙂 U svijet 3D printanja sam ušao slučajno i bez posebnog razloga. Inače, radim kao serviser telekomunikacija i jedan dan sam radi intervencije došao kod čovjeka koji je imao 3D printer. Pomalo, uz razgovor i upoznavanje, shvatili smo da oboje volimo elektroniku i čovjek mi je ponudio 3D printer. Ostao sam − paf! Čuo sam za 3D printer i prije. Činio mi se kao fora stvarčica i pitao sam se koliko košta. Radilo se o čistoj znatiželji, nisam planirao kupiti nešto o čemu nemam pojma i nisam znao kako se uopće kreću cijene. Zapravo, mislio sam da je to malo skuplji sport. Nakon toga kaže tip: ʻNe trebaš platiti ništa, meni stoji već godinama i ne radi. Samo mi smeta…ʼ Rekao sam si odmah: ʻMožeʼ, i mislim u sebi, ʻZabaviti ću se par dana s tim i ako ne proradi stavit ću ga sa strane neka čeka novog naivčinu koji će razbijati glavu…ʼ Došao sam kući, spojio, uštimao i kroz 2 sata je pao prvi print − zviždaljka. Sva je bila istopljena i, naravno, nije zviždala, ali je to bilo dovoljno da me zaintrigira. Pazi prvi print: plastika, zviždaljka, cijeli stan smrdi po zapaljenom… Fora… Razmišljao sam što ja sve mogu s ovim i skočio sam na Youtube i posjetio sve forume te sam na njima proveo sigurno mjesec dana. Svaki dan poslje posla gledao sam po 4-5 sati tutoriala, uz usputne pokušaje printanja. I tako, malo po malo, printanje je počelo dobivati formu. Što se tiče drugog pitanja − hobi ili zarada? Moje iskustvo govori da u 3D printanju nema zarade. To je čisti hobi i ovo što ja prodajem po netu je čisto da se pokrije cijena materijala, da nekome ispunim želju i da se usput i zabavim.

Što je potrebno za 3D printanje?

– Jednostavno je:

  • 3D printer, precizno kalibriran;
  • Plastika iliti filament;
  • Model s interneta koji su napravili drugi ljudi u programu kao što je Autocad, Sketchup i sl. ili pak modeli koji su skenirani u 3D-u. Također, možeš si sam „nacrtati“ ili skenirati model, ali to nije tako jednostavno kao što zvuči. Sate sam proveo na Youtubeu i zasad mogu napraviti samo nešto jako jednostavno, što vjerojatno već postoji negdje na internetu. Naravno, skeneri koštaju kao suho zlato.
  • Programa ima više i svi su manje više jednaki po mogućnostima, imaju mali milijun postavki… Ako negdje promašiš 2 milimetra, možeš završiti s otopljenom plastikom preko cijelog stola (govorim iz iskustva). To opet znači − samo Youtube, Youtube i forumi. Uči, čitaj, pamti, zapisuj i moli boga da ne zapališ stan…
Koji stroj koristiš? Ima li značajne razlike u strojevima za 3D print. Koje su prednosti, a koji nedostaci tvog printera?

– Ja korsitim PRUSA I3 Sunhokey 3D printer koji je jako jeftin (cca 300 $) i DIY kit koji dolazi rastavljen u djelovima. Radi se o kineskoj kopiji jako poznatog PRUSA proizvođača printera (googlaj). S originalnom“ kineskom verzijom ne možeš puno. Sve je klimavo, vide se i odvidavaju šarafi, puca kučište i slično. Ipak, najbolja stvar s 3D printerom je što si možeš sam isprintat cjeli 3D printer, tako da sam si ja većinu dijelova koji su bili loši isprintao te sam tako zapravo upgrejdao jedan loš printer. Prednosti tog printera su cijena i održavanje. Dijelovi su jeftini jer su kineski. Jedini nedostatak je da ovaj printer nije za printanje kompliciranijih modela.

Jesu li mogućnosti 3D printanja zaista neograničene? Prigovori se uglavnom kreću u smjeru brzine izrade modela. Koliko je točna tvrdnja da su strojevi koji se koriste za kućnu uporabu izrazito spori?

– Kao što sam već rekao, meni je to čisti hobi, a brzina printera ovisi najviše o tome kakvu kvalitetu printa želiš. Ako radiš neki gadget za koji nije važan izgled, printanje se može jako ubrzati. Naravno, kvaliteta tog printa neće biti ista kao kad se radi neka skulptura, gdje su detalji važni.
Što se tiče ekonomičnosti… Printer ne troši jako puno struje. Radi na 12V, snage je cca 300 Watta (potrošnja jednog prosječnog kompjutera), dok filament (plastika) košta približno 200 kn za kilu. Cijena ovisi o kvaliteti i proizvođaču. S kilom možeš napraviti dosta ili ništa,  sve zavisi kolko puta će ti print fejlati jer nije nešto dobro uštimano ili možda u toku printa kvart ostane bez struje. Printevi znaju trajati i po 30-40 pa čak i 50 sati u komadu ovisno o namještenoj brzini printa i kvaliteti te, naravno, veličini i čvrstoći izabranog modela. 

Planiraš li proširiti proizvodne kapacitete?

– Iskreno, ne razmišljam o tome. Meni je ovo čisti hobi u slobodno vrijeme. Da bi volio − volio bi, ali vjerojatno ne u skorije vrijeme. 3D printanje zahtijeva puno znanja i vremena, a nažalost vremena je sve manje i manje.

Što savjetuješ početnicima koji razmišljaju upustiti se u 3D printing?

– Tko voli tehnologiju, elektroniku i programiranje − samo naprijed. Mogućnosti su neograničene, a zabava je zagarantirana.

 

Isplati se baciti oko na Facebook profil 3D Printa Hrvatska! Uživajte ovdje.

Evo što si je ManCave.hr naručio:

i, naravno, ovo….

Sviđa ti se članak? Podijeli ga:
Možda te zanima